Manifestacija KOLIJEVKOM HRVATSKE DRŽAVNOSTI 2015. u organizaciji PD Ante Bedalov iz Kaštel Kambelovca

Naš prvi planinarski hod uspinjanjem na Kozjak, nedjelja, 01. ožujka 2015., od groblja u Kaštel Kambelovcu, preko Doma pod Koludrom, Orlova gnijezda i Debelića – Velog Vrja do Sv. Luke protekao je dobro zahvaljujući posebno organizatorima i službi HGSS-a, koji su vodili računa o svakom članu ovog planinarskog pothvata...

Bepo se bojao uspinjući se preko dijela zvanog Ferata, zbog tucanika koji se povremeno odronjavao, i pogleda prema dolje, misleći kako će mu se teren pod nogama odroniti i on završiti njegdje dolje u podnožju planine...

Na par zadnjih slika gore vidi se tucanik, od kojeg su zbog straha Bepu počela klecati koljena, i malo je ublijedio, pa su mu koji slatkiš i voda pomogli... Na sljedećim slikama vidi se crkvica Sv. Luke, silazak do Marića staje i ponovni uspon na vrh i spuštanje do Planinarskog doma pod Koludrom...

Po meni je silazak do Marića staje bio nepotreban, a poseban napor predstavljao je za nas troje početnika, mene, Bepa i gospođu Đuliju, jer i gospođa je na osnovnom tečaju za planinara, kojoj ovom prilikom posebno želim zahvaliti, jer da nije bilo nje, neznam kako bismo se nas dvojica spustila niz klanac Orlova gnijezda, koji se nalazi uz liticu...

Na kraju još neke slike koje je Bepo slikao svojim aparatom, i nažalost mogu reći kako nisam baš zadovoljan ovim izletom, ali hvala Bogu sve je na kraju dobro završilo... Malo ćemo promijeniti neke stvari i poslušati neke od savjeta "iskusnih" planinara iz PD Sveti Jure Solin, posebno onih koji su savjetovali kako bismo nas dva trebali neko vrijeme planinariti sami, dok ne nabijemo kondiciju... Svi su imali neki komentar, ispalo je između ostalog da je Bepo razmažen, što nije istina, ali ćemo ih poslušati i planinariti sami... Možda i kondicija dođe... A možda i odemo, oba, jer ne želimo na ovakav način trčati po brdima i dokazivati se nekome, već družiti se s prirodom i ljudima...

Jako sam zadovoljan Bepom, nije mu bilo lako, prvi put uspinjanje uz planinu s odraslima u velikoj grupi, od kojih velik broj nije imao razumijevanja da je on još dijete, čast izuzecima koji su to ipak shvatili... On je moj sin zbog kojeg sam i odlučio planinariti, jer bi to bilo korisno za njega, ne bih ga ostavio nikada, u ovakvim situacijama ni u ludilu, a po nekima sam se trebao dokazivati s onima na čelu kolone kako ja mogu izvući sve to "od šale" i kako sam u dobroj kondiciji, pa su komentirali kako će mali sljeđeći put imati više kondicije a i ćaću će doći volja (planinariti)... Mislim kako je svaki komentar nepotreban i suvišan!

Još jednom veliko hvala organizatorima iz PD Ante Bedalov iz Kaštel Kambelovca, gospođi Đuliji koja nam je bila od velike pomoći i planinaru Marku iz PD Sveti Jure Solin!